Odjel za forenzičku psihijatriju
Odjel za forenzičku psihijatriju osnovan je 1984. godine. Tada su na ovaj odjel primani, sukladno važećim propisima, tzv. bitno smanjeno ubrojivi i neubrojivi bolesnici, a 1990-ih godina primljeno je iz ratom pogođenih područja njih čak 70 te su se na odjelu liječiili forenzički bolesnici, ali i oni akutni s težom kliničkom slikom i potrebom za intenzivnim liječenjem.
Stupanjem na snagu prvog Zakona za zaštitu osoba sa duševnim smetnjama 1. 1. 1998. godine Odjel je restrukturiran i od tada se na njemu liječe samo osobe s duševnim smetnjama koje su tijekom sudskog procesa u kaznenom ili prekršajnom postupku proglašene neubrojivima te im je rješenjem nadležnog županijskog suda, odnosno prema tada važećim odredbama resornog Ministarstva, određen forenzički tretman. Odjel se sastoji od više funkcionalnih jedinica koje čini bolnički Odjel, Ambulanta za forenzičku psihijatriju i Centar za vještačenja.
Voditelj Odjela od 1992. godine je prof. dr. sc. Vesna Šendula Jengić, prim. dr. med., spec. psihijatrije, subspec. forenzičke psihijatrije, a na odjelu su, uz liječnika specijalistu dr. Vedrana Oreškovića i specijalizante, u dijelu radnog vremena, ovisno potrebama terapijskog procesa, zaposleni socijalni radnik, socijalni pedagog, psiholog, pedagog, radni terapeuti, nutricionist, fizioterapeuti i drugi stručni suradnici. Uz tim od 14 medicinskih sestara i tehničara na čelu s Tomislavom Matošićem, bacc. med. techn., koji u dva mandata obnaša dužnost glavnog tehničara odjela, ovaj odjel njeguje ugodnu i podržavajuću terapijsku klimu i sofisticiranu organizacijsku kulturu. Struktura odjela, kontinuirane dodatne edukacije članova tima i ukupno prosječno iskustvo u radu na forenzičkom odjelu od petnaest godina optimalni su za kvalitetnu terapijsku ponudu.
Rad odjela odvija se prema točno utvrđenom programu i nastoji se prilagoditi potrebama bolesnika te planovima liječenja, a pristup liječenju je individualiziran i personaliziran. Uvažavajući činjenicu da društvo ima pravo na nultu toleranciju na nasilje, posebno se vodi računa o sigurnosnim aspektima te su isti implementirani u sve terapijske aktivnosti s pacijentima uz kontinuiranu evaluaciju postignutog. U cilju osnaživanja rezidualnih kapaciteta ličnosti, redukcije stigme, kao i reuspostave socijalnih kontakata, kontinuirana je multidisciplinarna i interprofesionalna suradnja sa sustavima u zdravstvenom, socijalnom, pravosudnom i drugom javnom sektoru.
Svakodnevno se, uz bolničko liječenje, odvija rad SKZZ ambulante za forenzičku psihijatriju, a dio bolesnika nad kojima je određen ambulantni forenzički tretman uključen je u Dnevnu bolnicu. Stupanjem na snagu reformiranog kaznenog zakonodavstva, rad Odjela za forenzičku psihijatriju je dijelom redefiniran novim zakonskim odredbama, međutim, medicinski aspekti i struktura zadržali su svoju tradicionalnu formu. Ciljne terapijske aktivnosti, uz liječenje oboljelih, usmjerene su radu s obiteljima, radu sa žrtvama traume, rehabilitaciji i resocijalizaciji tj. socijalnoj inkluziji osoba na liječenju.
Zamjetan je uzlazni trend prijema bolesnika s dualnom dijagnozom. Najčešće dijagnoze su endogene duševne bolesti kao što su shizofrenija i drugi psihotični poremećaji, poremećaji osobnosti s psihotičnim dekompenzacijama, bolesti ovisnosti itd. Manji broj bolesnika prima se na opservaciju u samom postupku vještačenja, u okviru kaznenog ili prekršajnog postupka, kao i onih koji zbog značajnijeg psihičkog pogoršanja tijekom provodjena istrage moraju biti neko vrijeme hospitalizirani.